<	ožujak, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

design by Bahata =)
Komentari On/Off

PaR RiJeči..

ja sam jedna munjena curka..
moglo bi se tako reći..
ne mogu se bolje opisati..
volim izlaske,druženje frendovima..i još mnogo toga..
uglavnom..
ovaj blog će biti anoniman jer ne želim da se zna moj identitet..
razlog..
kad ljudi znaju tko si onda su okrutni a i zna se nać koji profesor na blogu..
pa eto..
mjere opreza..
uglavnom..
pišem o svemu i svačemu..
a najviše o ljubavnim problemima..
zapravo..
ne znam ni sama..
a nevermind..
sad sam skužila da sam napisala cijelu bibliju i kuran pa neću više pisat..



Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi.



Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći



Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto.



Sve mi tvoje nedostaje
odkad se bez tebe budim
sve mi tvoje nedostaje
bojim se da ne poludim
sve mi tvoje nedostaje
trazim oci kao tvoje
sve mi tvoje nedostaje
vrati mi se milo moje



Kao nikotin
ti još tečeš mojim venama
još uvijek te volim
znaj to nikad nisam prestala
kao nikotin
tako ubijaš me lagano
jer usnama tvojim
ja navučena sam odavno



I would hold you in my arms
I would take the pain away
Thank you for all you've done
Forgive all your mistakes
There's nothing I wouldn't do
To hear your voice again
Sometimes I wanna call you
But I know you won't be there



Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim



I close my eyes
only for a moment
and the moment's gone.
All my dreams
pass before my eyes
a curiosity.
Dust in the wind.
All they are is dust in the wind.



Poljubi me...
i nemoj ništa reći
samo poljubi me...
odavno više riječi nisu potrebne...
ti ideš znam.
Poljubi me...
k'o prvi puta da ljubiš...
i još nježnije
da zapamtim što gubim..
da mi ostane taj osjećaj...



Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight



Pogledom me miluješ
k'o da me dodiruješ
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat ce
iz cista mira nestat ce
al' pozuda ne prestaje
ti si mi u krvi



And if you go
I wanna go with you
And if you die
I wanna die with you
Take your hand
And walk away

utorak, 27.03.2007.

I'm noT DeAd..nOt Yet..

dogodilo se puno u međuvremenu..
prekinula sam s onim svojim..
da..
ne znam..
stvarno sam ga voljela ali..
sad je gotovo..
i mislim da sam ga preboljela..
ja njega još uvijek volim kao i prije..
ali ne želim više proliti ni suzu zbog njega..
jednostavno želim krenuti dalje..
okrenuti novu stranicu u svom životu..
upoznavati nove ljude..
izlaziti..
družiti se s prijateljima..
uglavnom..
želim biti sretna..
ali..
ne znam..
trudim se..
barem se pravim..
ali nekad mi ne uspije..
u moj život je ušla jedna nova osoba..
zapravo..
poznajem ga već 6 mjeseci..
i svidio mi se prvi trenutak kad sam ga vidjela..
makar sam voljela drugu osobu pa njemu nisam pridodavala veliku pozornost..
i sad je opet ušao u moj život nakon dužeg vremena..
i mislim da ga volim..
zna da mu se sviđam..
ali on nije za mene..
on je jednostavno ženskar..
i ne želim biti samo jedna od njegovih 'žrtava'..
ali..
toliko mi se sviđa..
makar ne znam ni sama zašto..
a ne znam..
možda je najbolje da zaboravim sve to..
da budem sama..
možda bi to bilo najbolje..
možda ću tako pronaći svoj mir..

subota, 10.03.2007.

jEdAn (pre)dUgI pOsT..

Evo, javljam vam se..
Želim reći kako sam napokon sretna, pronašla sam svoj mir..
Onaj kojeg volim sada je opet uz mene, pruža mi ono što mi je potrebno..
Trenutno osjećam nešto što već dugo nisam-toplinu u srcu..
Kao da lebdim..
Visoko sam, među oblacima..
Njihova bjelina obavija me nekom blagošću i smirenošću..
Tako su mekani, miluju mi obraze..
Baš kao on..
Njegov dah na mome vratu čini me sretnom..
Pretpostavljam da je to osjećaj zadovoljstva..
Nikada još nisam bila potpuno zadovoljna tako da je za mene ovo nešto strano, ali predivno..
Nije teško naviknuti se na dobre stvari..
Dečko koj je možda bio moja prva prava ljubav sada je sa mnom, savršeno..
Zamalo sam ga izgubila..
Moja prokleta glupost udaljila nas je..
Ali vjerujem da je ljubav jača od svega..
On me drži kao kap vode na dlanu, a ja jednostavno uživam svu njegovu pažnju..
Predivan je..
Ne znam kako sam samo bila tako slijepa kada sam sumnjala u njega i njegove riječi,
kada sam onako glupo odbila sve što mi je nudio..
Ali sve se vratilo i sada ga držim, ne ispuštam ga..
On je moja sreća, moje sve..
Ne želim ga izgubiti i trudit ću se svim silama dokazati mu da je za mene jedini..
Kada se samo sjetim koliko je suza poteklo u ono vrijeme bez njega..
Osjećala sam se kao najveće smeće jer nisam prepoznala ono što mi je pružao..
Jednostavno ne shvaćam..
Ali u redu, to sad doista nije važno..
Jedino čega se bojim sam ja..
Ja i moja glupa paranoja..
Svaki put kada mi je bila ponuđena sreća prihvatila sam ju, naravno..
Ali isto tako svaki sam ju put otjerala od sebe..
Sumnja, nezadovoljstvo i sitničavost bili su presudni za svaku moju vezu..
Obavezno su je upropastili i to na početku, bez milosti..
Ali moj dragi se borio protiv toga..
Toliko me voli da se nije obazirao na moje nedostatke..
Sve ih je prihvaćao kao najljepše vrline i zato smo toliko dugo bili skupa..
Ja sam ga voljela, doista jesam..
Nije mi trebalo dugo da zavolim tako savršenu osobu..
Ali kao i svakoj vezi došao je kraj..
I sada se opet vraćam na one suze koje sam malo čas spomenula..
Dani su prolazili, a meni su sve više i više falili njegovi dodiri, poljupci..
Znam da kažu da nas oni koji zaslužuju naše suze nikada neće rasplakati, ali on ih je doista zaslužio..
Ja sam bila ta koja je sve upropastila i to je bio razlog moje patnje, boli..
Suze koje su svaki put klizile niz moje obraze radile su stazicu do srca..
Pokušavale su zaviriti duboko kako bi došle do njega, pronašle ga..
To nikada nije bilo teško jer je u njemu baš on zauzimao najviše mjesta..
Svaki puta prisjećala bih se svega lijepog što smo proživjeli skupa i to me činilo sretnom,
a opet žalosnom jer sam bila uvjerena da sam sve zauvijek izgubila..
I nakon svega što sam prošla..
Nakon svih tih neispavanih noći i depresivnih dana koje sam prošla bez njega sada sam opet tu..
Sretna i zadovoljna..
On me opet ljubi, njegove me ruke opet miluju kao nekad..
Presretna sam..
Ali još uvijek postoji onaj tračak sumnje..
Ne znam zašto..
Ali ne želim se previše vezati..
Jer ću opet patiti..
Jednostavno želim uživati dok mogu..
Ali mi ne ide..
Problem je u meni..
I u mojoj glavi..
S jedne strane ga ne želim izgubiti al sa druge..
Ni sama ne znam što da radim..
Jednostavno,nešto ne paše..
Želim ga voljeti..
Al bojim se da to nije onaj isti osjećaj kao prije..
I nikada neće ni biti..

srijeda, 28.02.2007.

ŽiVoT bEz tEbE..

prosinac..
zima..
večer je..
prolazim osvijetljenim ulicama..
gledam izloge dučana..
promatram prolaznike..
u svakom vidim tebe..
odjednom zastajem i dižem pogled..
nebo..
tako prekrasno..
puno zvijezda..
podsjeća me na tvoje oči..
niz obraz mi blago klizi jedna suza..
sjedim na klupici i razmisljam..
o tebi..
o nama..
žalosno..
voljeti nekoga,a znati da si za njega nitko i ništa..
kako bih bila sretna da sam ptica..
da mogu poletjeti,i sve zaboraviti..
penjem se na krov zgrade..
uživam u pogledu..
ali..
osjećam se tako malo i bespomoćno..
želim vikati..
no glasa nema..
dolazim do samog ruba..
zastajem..
širim ruke i skačem..
moj život bez tebe ionako nema nikakvog smisla..

nedjelja, 25.02.2007.

tAkO Je TeŠkO ReĆi zBoGoM..

onako..
nekad kad si zaljubljen..
uvijek postoji neka nada..
da će ti biti uzvraćeno..
barem tračak nade..
i tako je bilo kod mene..
do maloprije..
ubilo me u pojam..
ta činjenica..
da je kraj..
al ovaj put za stvarno..
najbolje je krenuti dalje..
jednostavno okrenuti novu stranicu..
ali ja jednostavno ne mogu..
ne želim..
ne želim cijeli život plakati..
al on je nezamijenjiv..
i zaslužuje svaku kap koji prolijem..
jednom..
doduše..
ne tako davno..
uzela sam žilet..
i onda..
jednostavno sam imala njegovo ime na ruci..
izgledalo je savršeno..
gledala sam kako mi se krv prelijeva..
i onda mi je niz lice isklizila jedna suza..
jer sam shvatila..
da bi ja za njega sve napravila..
al ne i on za mene..
par dana sam imala taj ožiljak..
i onda je odjednom splasnuo..
baš kao i mi..
kao i naša ljubav..
danas se njega često sjetim..
i pomislim..
čemu je on to sve zaslužio..
ne znam..
dovoljno je to što me volio kao nitko prije..

jOš MaLo DePrEsIjE..

dosadno mi je..
nije mi se dalo pisat post..
al sam čitala komentare na ovom zadnjem postu..
pa me to potaknulo na novi..
i eto..
htjela sam reć..
najlakše je drugima govorit zaboravi ga..
a kad jednostavno ne mogu..
on je dio mog života..
i to ništa neće promijenit..
pokušala sam ga zaboravit..
al jednostavno ne ide..
i šta da radim..
ništa..
najbolje čekati..
al ja već predugo čekam..
i razmišljala sam da nešto poduzmem..
da mu jednostavno kažem..
ali me strah..
da me ne zamrzi..
al ipak..
a ne znam više ništa..
dosta mi je svega..
i plakanja..
i neprospavanih noći..
i..
jednostavno svega..
i ta depresija mi uništava život..
i ne mogu to podnijeti..
al jednostavno..
nema kraja..
onako..
ne znam kako da to objasnim..
hm..
ma nije ni važno..
ništa više nije važno..
i onda kad pomislim da ne može biti gore..
dogodi se nešto..
nešto što me još više uništi..
i tako..
malo po malo..
dok ne bude gotovo..
izgubila sam nešto..
ne osjećam ništa..
samo osjećam hladnokrvnost..
nije mi stalo..
do ničega..
samo do njega..
tj.do nas..
zvuči okrutno..
al je tako..
nothing else matters..
except us..

četvrtak, 22.02.2007.

sAmO jOš JeDaN dOsAdAn PoSt..

odlučih ja napisat novi post..
makar mi se neda..
spava mi se još..
i tako..
shvatila sam neke stvari..
i sad ne znam dal da zbog toga patim..
ili da pak budem sretna..
shvatila sam da kad nešto imam to ne cijenim..
a kad izgubim onda mi je to sve na svijetu..
i razmišljala sam..
dosta sam ramišljala..
i ne znam što da napravim..
volim još uvijek bivšeg dečka..
ali znam da bi mi opet dojadio..
i to jako brzo..
i sad ne znam što napraviti..
nekad se sjetim nekih lijepih i ružnih trenutaka..
sjetim se svih suza koje smo proplakali jedno zbog drugog..
kolko je bilo zapreka..
al smo ipak ostali zajedno..
i onda kad je bilo najbolje,kad sam ga najviše voljela-završilo je..
zapravo ne znam ni tko je kriv..
on ili ja..
ne znam..
vjerojatno oboje..
ja ću njega voljeti cijeli svoj život..
ja ga ne mogu a i ne želim izbaciti iz glave..
jednostavno..
previše ga volim..
i uvijek će mi biti u srcu..
znam da jednostavno moram sve zaboraviti..
i pomiriti se sa tom brutalnom istinom..
jednostavno je..
on nikad više neće biti moj..

ponedjeljak, 19.02.2007.

PrVi PoStEk..

već sam par puta zaključila da su ovi blogovi zapravo bezveze i da je to za ljude koji nemaju život..
al..jbg..nemrem se odviknut..i tako ja odlučih napravit novi blog..
al ovaj put malo drugačiji..
zapravo ni ne znam zakaj sam ga napravila..
iz čiste dosade..očito..
mogla bi reć nekaj o sebi..hm..
pa ovako..
ja sam zapravo jedno zbedirano dijete..
najbolje rečeno..
u slobodno vrijeme plešem,pišem pjesme..i plačem..hehe..
da..istina..
volim iz buhe radit slona i vidim probleme tamo gdje ih zapravo nema..
imala sam najboljeg dečka na svijetu al sam ga odbacila..
ne znam ni sama zašto..
trebalo mi je malo slobode..
i sad mi je jako žao zbog toga..
al nemrem vratit vrijeme unatrag..
al zapravo bih sve dala samo da mi se pruži još jedna šansa..
odtad sam se jako promijenila..
al stvarno jako..
i želim se vratit na staro..
al ne ide..
najgore od svega je kaj sam uvijek svima govorila da nikad ne plaču..
barem ne zbog ljubavi..
a sad to i sama radim..
nekad bih se najradije pokopala kad se sjetim..
kad se sjetim kaj sam samo profućkala..
skužila sam nekaj nakon njega..
skužila sam da teško zavolim osobu..
a ne znam zašto..
imam puno prijatelja..
al ipak nekad se osjećam stvarno usamljeno..
ko da sam sama na svijetu..
znam da to zvući okrutno..
pogotovo prema mojim prijateljima..
al ipak..
zašto da se pravim da sam sretna ako nisam..
nema logike..
ovaj blog sam otvorila da se mogu nekom jadat..
pa se nadam da će mi netko pomoći..
barem netko..